UTJECAJ RADNOG OKRUŽENJA I STUPNJA OBRAZOVANJA ZAPOSLENIKA NA POJAVNOST NEZADOVOLJSTVA NA RADU U REPUBLICI HRVATSKOJ

Abstract

Rad ispituje utjecaj outputa sustava visokog obrazovanja i različitih obilježja radnog okruženja na pojavnost nezadovoljstva među zaposlenicima na hrvatskom tržištu rada. Znanstveni se doprinos ogleda u dosad neistraženim efektima strukturnih promjena sustava visokog obrazovanja poput Bolonjskog procesa na pojavnost nezadovoljstva na radu te u upotrebi mjere nezadovoljstva oslobođene subjektivnosti – namjere promjene posla zaposlene osobe. U analizi koriste se podaci 91 045 na puno vrijeme zaposlenih osoba, prikupljeni za razdoblje od 2009. do 2019., a korištene metode uključuju logističku i probabilističku regresiju. Rezultati pokazuju da je procijenjena vjerojatnost nastupanja nezadovoljstva na radu viša za visokoobrazovane zaposlenike koji su visoko obrazovanje stekli u okviru Bolonjskog procesa u odnosu na one koji su visoko obrazovanje stekli prije uvođenja Bolonjskog procesa te za zaposlenike između 35 i 55 godina starosti. Višu vjerojatnost nastupanja nezadovoljstva na radu također pokazuju svi zaposleni koji sudjeluju u različitim programima usavršavanja, bez obzira na stečenu razinu obrazovanja, dok se rast produktivnosti još jednom pokazuje važnim prediktorom smanjene vjerojatnosti nastupanja nezadovoljstva.